+3811 2433-488
studentska.poliklinika@zzzzsbg.rs

95 godina postojanja: istorijske činjenice, sećanja i poštovanje

ZZZZS Beograd95 godina postojanja: istorijske činjenice, sećanja i poštovanje

Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd

95 godina postojanja: istorijske činjenice, sećanja i poštovanje

 Očuvanje i unapređenje zdravlja studentske populacije jedan je od prioriteta svake zemlje koja brine o svojoj budućnosti, te se u zdravstvenoj politici većine zemalja sveta, daje prioritet ovoj dobnoj/populacionoj grupaciji.

U našoj zemlji studenti do navršene 26-te godine života nalaze se u kategoriji obaveznih vidova zdravstvenog osiguranja sa svim prinadležnostima koje proističu iz toga. Imajući u vidu ove specifičnosti studentske populacije, a u cilju što efikasnijeg očuvanja i unapređenja njihovog zdravstvenog statusa, kao i sanacije i lečenja nastalih poremećaja zdravlja, formiran je Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata, ustanova koja pod različitim nazivima postoji još od 1922 godine.

Danas se Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata u postojećoj mreži zdravstvenih ustanova, nalazi u kategoriji Zavoda sa stacionarom, kao opštom bolnicom. Primarna uloga ove ustanove je planiranje, organizovanje i realizacija preventivnih programa čiji su osnovni ciljevi očuvanje i unapređenje zdravlja studentske populacije, a zatim rano otkrivanje i efikasno lečenje studenata, uključujući i stacionarno lečenje. U tom smislu, Zavod ima dve celine: Polikliniku i Stacionar.

Poliklinika je smeštena u elegantnoj zgradi na uglu ulica Krunske i Braće Nedić a sazidana je 1923/24. godine sa namerom tadašnjih vlasnika da to bude najveći i najsavremeniji privatni institut za lečenje bolesnika na Balkanu. Od tog vremena pa do danas u njoj su neprekidno bile stacionirane  različite zdravstvene ustanove, a poslednjih šezdesetak godina Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd.

Ova prelepa zgrada doživela je sudbinu sličnu kao i mnogi objekti u Beogradu koji su tokom bombardovanja 1941. i 1944. godine bili potpuno ili delimično uništeni.

Zapisi iz tog vremena svedoče o tragediji koja se dogodila 16. Aprila 1944. godine, kada se Beograd pripremao da obeleži najveći hrišćanski praznik – Uskrs: „Većina stanovnika bila je tada u crkvama ili se spremala za svečani praznični ručak. U 11,30h u polučasovnom bombardovanju eskadrile sa preko 600 velikih četvoromotornih bombardera, Beograd je zasut „kišom tepih bombi“ (međusobno povezane bombe) koje su izazvale ogromna razaranja grada. Samo pola sata kasnije, u drugom talasu, sve se ponovilo.  Zvanično je saošteno da su „saveznici gađali nemačke vojne objekte“ ali tadašnji zapisi i štampa preneli su da su „pogđeni hramovi čovečnosti i milosrđa“ porodilišta, dečja skloništa, bolnice, radnički stanovi, domovi sa porodicama okupljenim u svečanom raspoloženju oko domaće trpeze, slaveći Hristovo Vaskrsenje. Beograd bio je u ruševinama, a u zgradi  na uglu Krunske i Braće Nedić, koja je tada bila veliko gradsko porodilište poginule su 22 mlade majke porodilje, 22 tek rođene bebe, troje medicinskih radnika i desetine mladih očeva i bliskih rođaka koji su trenutno bili u poseti“.

Par godina nakon bombardovanja zgrada je u većoj meri obnovljena, ali je imala ravne ivice, bez terasa i ukrasa, bez kosog krova, mansarde i uzdignutig vidikovca na vrhu. Od prve rekonstrukcije 1946. godine pa naredne 3 decenije, u ovoj zgradi je bilo smešteno više različitih zdravstvenih ustanova, a od sledeće rekonstrukcije devedesetih godina prošlog veka, kada je zgradi vraćen spoljašni izgled kao u vreme kada je bila sazidana, u njoj se nalazi samo Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd.

Danas sa puno snage i truda, kao simbol napretka i prosperiteta, u ovoj zgradi radi blizu 180 medicinskih i drugih radnika Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd. Oni brinu o zdravlju 120.000 akademaca koji studiraju na beogradskim univerzitetima. Upravo zbog toga ova ustanova nosi posebnu odgovornost jer brine o zdravlju onih koji predstavljaju budućnost svake zemlje.

U znak poštovanja i sećanja na majke i bebe koje su poginule 16. aprila 1944.g. zaposleni Zavoda su želeli da postave spomen ploču, isklesanu u belom kamenu, sa natpisom i nežno izvajanim prelomljenim i otkinutim pupoljkom bele ruže, koji na potresan način simbolizuje nasilno prekinute mlade živote.

Maja 2017.godine,

Kolektiv ZZZZ Studenata Beograd