+3811 2433-488
studentska.poliklinika@zzzzsbg.rs

POST KOVID SINDROM

Apr

5

April 5 , 2021 | Posted by informatika |

POST KOVID SINDROM

POST KOVID SINDROM

Kako lekari sve više saznaju o kovidu 19, tako postaje jasnije da je u pitanju podmukla bolest. Infekcija ostavlja posledice po ceo organizam, pa se pacijentima sve češće dijagnostikuje “post kovid sindrom”.

Simptomi vezani uz navedeni sindrom nisu naivni – otežavaju svakodnevno funkcionisanje i traju nedeljama. Zanimljivo je da se post kovid 19 sindrom ne događa samo osobama koje su imale teži oblik bolesti, već se često viđa i kod osoba koje su imale blagi oblik.

Mehanizam nastanka dugotrajnih posledica izazvanih virusom SARS-CoV-2 na ljudsko zdravlje i dalje nije sasvim jasan. Logična su razmišljanja da je glavni razlog dugotrajnog trajanja simptoma povezanih s post kovid 19 sindromom zapravo prikrivena infekcija u organizmu koja dovodi do prolongiranog imunološkog odgovora organizma.

Snaga našeg imunološkog sistema je ogromna. U gotovo 95% slučajeva on uspešno pobeđuje SARS-CoV-2, koji, osim u izuzetnim slučajevima, ne uspe proći ni prirodne barijere našeg organizma, poput npr. nosne i usne sluznice. Ali “slomom” prve linije obrane bitka se nastavlja, a organizam aktivira sledeću fazu urođenog (nespecifičnog) imuniteta koju započinju ćelije poput makrofaga i T-limfocita  nakon što iz okolnog tkiva ili cirkulacije dođu na mesto infekcije. S druge strane, infekcija virusom uobičajeno rezultuje smrću ćelije i umnožavanjem virusa, a lokalno oslobođeni citokini dodatno aktiviraju još ćelija sa ciljem da se direktno neutrališe virus i uklone  ostaci raspadnutih ćelija (fagocitoza). Za optimalno funkcionisanje  ovih linija odbrane važni su dobre životne navike, zdrav stil žovota i adekvatan unos svih potrebnih zaštitnih materija (vitamini , minerali) kako bi se „ojačao“imunitet.

Sledeća  linija obrane  aktivira sistem specifične imunosti s dominantnim mehanizmima stvaranja specifičnih antitela i citotoksičnih limfocita koji treba da nam obezbede brzu i adekvatnu  zaštitu pri ponovnom susretu sa virusom u budućnosti.Ovaj nivo odbrane stičemo na dva načima-ako prebolimo inekciju ili vakcinacijom.

Nažalost, reakcija našeg imunološkog sisttema u borbi sa SARS-CoV-2 može postati nekontrolisana i prekomerna što predstavlja glavni činilac pokretanja kaskade promena koje mogu dovesti do sistemskog multiorganskog oštećenja  i smrtnog ishoda.Najveći broj obolelih ipak uspešno savlada infekciju ali, na žalost , veliki broj njih ima izvesne posledice u vidu  progresivnog oštećenja različitih  organa a i zvestan broj ima simptome i znakove tzv. post kovid sindroma koji značajno utiču na kvalitet života.

Razumevanje niza simptoma vezanih uz post kovid 19 sindrom nemoguće je bez poznavanja uticaja virusa SARS-CoV-2 na male krvne sudove i na procese zgrušavanja krvi. Cela kaskada procesa vezanih uz navedeno dovodi do poremećaja mikrocirkulacije praktično svih organa, a u najdramatičnijim slučajevima do ispoljavanja  plućne embolije ili moždanog udara.

Najčešći simptomi koji se pojavljuju kod pacijenata nakon preležane tzv.blage i umereno teške akutne faze kovida 19 koji se najčešće viđa u populaciji mladih odraslih osoba  u koje spadaju  i studenti, uključuju dugotrajan gubitak ili izmenjenost čula ukusa i mirisa, hroničan umor, malaksalost, nedostatak vazduha,bol ili stezanje u grudima, lupanje srca,poremećaj pamćenja i koncentracije, noćno znojenje, bolove u mišićima i zglobovima, glavobolje.

Rezultati studije iz Italije su pokazali  da je dva meseca nakon prvih simptoma kovida 19 svega 12,6 % osoba bilo bez ikakvih simptoma, 32 % ispitanika imalo je jedan do dva simptoma, dok je njih 55 % bilo s tri i više simptoma. Autori studije kao najčešće simptome navode opštu slabost koja se javljala kod 53,1 % ispitanika, subjektivni osećaj nedostatka vazduha (dispneja) u 43,4 % ispitanika, bol u zglobovima u 27,3 %, dok je  bol u grudima postojao kod 21,7 % ispitanika.

Najčešći simptomi koji se primećuju kod osoba koje su preležale kovid 19 vezani su za disajni sistem, a manifestiraju se kao subjektivni osećaj otežanog disanja, boli u grudima ili suvog kašlja, iako se standardnim dijagnostičkim procedurama ne nalazi poremećaj strukture ili funkcije pluća.

Uticaj SARS-CoV-2 na  na srce je predmet je brojnih rasprava, posebno vezanih uz povratak sportista na sportske terene nakon preležanog kovida 19. Radeći detaljne kardiovaskularne preglede kao i  magnetsku rezonancu sportista tri nedelje nakon pojave simptoma kovida 19, autori jedne studije su  zaključili da  znakovi akutne upale miokarda (miokarditis) postoje kod kod svega 1,4 %  sportista . Ranije objavljivani rezultati magnetske rezonancije srca mlađih sportista koji su preboleli kovid 19 u suprotnosti su s upravo navedenim rezultatima, a autori tog članaka su utvrdili da u gotovo 40 % njihovih ispitanika postoji kardiološko oštećenje, najčešće perikarditis (upala ovojnice koja oblaže srčani mišić).Simptomi perikarditisa obično se manifestuju kao bol ili stezanje u grudima, koja se može pogoršavati pri dubokom disanju, što je zapravo jedan od opisanih simptoma post kovid 19 sindroma.

S druge strane neurološki simptomi (glavobolja,nesanica, znojenje, poremećaj funkcije kranijalnih  nerava,poremećaji pamćenja, pažnje, percepcije konvulzije, paraliza itd.) imaju takođe veliku učestalost i predstavljaju značajan problem kod osoba koje su prebolele kovid 19.  Nedavno objavljen rad koji je analizirao mlađu populaciju osoba koje su prebolele infekciju utvrdio je da 78% pacijenata čak tri meseca nakon što su izišli iz akutne faze bolesti ima blage kognitivne poteškoće uključujući deficite pamćenja, pažnje, percepcije, itd.Učestalost pojave i širok dijapazon neuroloških simptoma sve češće se opisuju kao poseban entitet- neurološki post kovid sindrom.

Uz navedeno, primećena su brojna stanja iz domene psihijatrije poput demencijama sličnih sindroma, anksioznosti, depresije, PTSP-a.

Zbog navedenog brojni zdravstveni sistemi širom sveta počeli su da formiraju multidisciplinarne timove stručnjaka  koji će brinuti o bolesnicima s post kovid 19 sindromom i tako im omogućiti celovit dijagnostički pristup , pravovremenu prevenciju komplikacija i optimalno lečenje.